srinkolina
| < | studeni, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Psihološke zgode i nezgode...
ja blog
ti blog
on, ona, ono blog
mi blog
vi blog
oni, one, ona blog
2. godina
ROKOVI ljeto
ROKOVI jesen
Free Web Site Counters
Psihološke zgode i nezgode...
ja blog
ti blog
on, ona, ono blog
mi blog
vi blog
oni, one, ona blog
2. godina
ROKOVI ljeto
05.07.-engleski
07.07.-faktorska
10.07.- neuro
13.07.-razvojna
14./15.07.-teorija testova
07.07.-faktorska
10.07.- neuro
13.07.-razvojna
14./15.07.-teorija testova
ROKOVI jesen
01.09.- teorija testova
05.09. u 14h- sportska
07.09. u 17h- engleski
08.09.- razvojna
19.09. u 14h- sportska
28.09. u 10h- razvojna
06.10.- religioznost
05.09. u 14h- sportska
07.09. u 17h- engleski
08.09.- razvojna
19.09. u 14h- sportska
28.09. u 10h- razvojna
06.10.- religioznost
Free Web Site Counters
Linkovi
1000 zato!
Blog Otrovnog Iveka
Losos
Pravi psihoTESTOVI=)
Još psihotestova ;)
planet funny
Monini pjesmuljci
Monina sapunica
1000 zato!
Blog Otrovnog Iveka
Losos
Pravi psihoTESTOVI=)
Još psihotestova ;)
planet funny
Monini pjesmuljci
Monina sapunica
U ovom eksperimentu sudjeluju..
Pičić C
Hell is full of musical amateurs.
George Bernard Shaw (1856 - 1950)
denSER
Dance is the hidden language of the soul.
Martha Graham (1893 - 1991)
Mona
All love that has not
friendship for its base, is like a mansion
built upon sand.
Ella Wheeler Wilcox, O Magazine, February 2004
Pojzn Ajvi
Art is on the side of the oppressed.
Think before you shudder at the simplistic
dictum and its heretical definition of the
freedom of art. For if art is freedom of the spirit,
how can it exist within the oppressors?
Edith Wharton (1862 - 1937)
Bach
The Hobbits are just rustic English people,
made small in size because it reflects the
generally small reach of their imagination.
J. R. R. Tolkien
Snoopy
Much learning does not teach understanding.
Heraclitus (540 BC - 480 BC), On the Universe
Stud
Male and female represent the two sides
of the great radical dualism. But in fact they
are perpetually passing into one another.
Fluid hardens to solid, solid rushes to fluid.
There is no wholly masculine man, no purely
feminine woman.
Margaret Fuller (1810 - 1850), Woman in the Nineteenth Century, 1845
Britni
The highest result of education is tolerance.
Helen Keller (1880 - 1968), 'Optimism,' 1903
Krli Su
Brain: an apparatus with which we think we think.
Ambrose Bierce (1842 - 1914), The Devil's Dictionary
Rerna
Evil draws men together.
Aristotle (384 BC - 322 BC), Rhetoric
Marica
It is not every question that deserves an answer.
Publilius Syrus (~100 BC), Maxims
Muca
An optimist is the human personification of spring.
Susan J. Bissonette
Dada
Ambition is a poor excuse for not having sense enough to be lazy.
Edgar Bergen (1903 - 1978), (Charlie McCarthy)
El Presidente
Dogs are our link to paradise. They don't know evil or jealousy or discontent.
Milan Kundera
Pičić C
Hell is full of musical amateurs.
George Bernard Shaw (1856 - 1950)
denSER
Dance is the hidden language of the soul.
Martha Graham (1893 - 1991)
Mona
All love that has not
friendship for its base, is like a mansion
built upon sand.
Ella Wheeler Wilcox, O Magazine, February 2004
Pojzn Ajvi
Art is on the side of the oppressed.
Think before you shudder at the simplistic
dictum and its heretical definition of the
freedom of art. For if art is freedom of the spirit,
how can it exist within the oppressors?
Edith Wharton (1862 - 1937)
Bach
The Hobbits are just rustic English people,
made small in size because it reflects the
generally small reach of their imagination.
J. R. R. Tolkien
Snoopy
Much learning does not teach understanding.
Heraclitus (540 BC - 480 BC), On the Universe
Stud
Male and female represent the two sides
of the great radical dualism. But in fact they
are perpetually passing into one another.
Fluid hardens to solid, solid rushes to fluid.
There is no wholly masculine man, no purely
feminine woman.
Margaret Fuller (1810 - 1850), Woman in the Nineteenth Century, 1845
Britni
The highest result of education is tolerance.
Helen Keller (1880 - 1968), 'Optimism,' 1903
Krli Su
Brain: an apparatus with which we think we think.
Ambrose Bierce (1842 - 1914), The Devil's Dictionary
Rerna
Evil draws men together.
Aristotle (384 BC - 322 BC), Rhetoric
Marica
It is not every question that deserves an answer.
Publilius Syrus (~100 BC), Maxims
Muca
An optimist is the human personification of spring.
Susan J. Bissonette
Dada
Ambition is a poor excuse for not having sense enough to be lazy.
Edgar Bergen (1903 - 1978), (Charlie McCarthy)
El Presidente
Dogs are our link to paradise. They don't know evil or jealousy or discontent.
Milan Kundera
22.11.2006., srijeda
Teta daš mi pice?
Evo, napokon sam dobila inspiracije da napišem nešto na ovaj blog ako netko ovo još čita... Po naslovu bi mogli zaključiti kako je priča svojevrsni nastavak one "Teta daš mi kolač?" pa vjerojatno naslućujete već kako se radi o teti iz referade. Dakle ovako, ima nas par nadobudnih koji smo si željeli ove akademske godine priskrbit neku stipendiju (napokon) pa smo predavali u zadnje vrijeme hrpetine i hrpetine papira, od kojih neki bogme i nemalo koštaju (čitaj kutija pljugi i koja kava, a srijedom u oksu za te pare bi se desetak ljudi moglo napit! ). Nekima se posrećilo od prve, nekima još nije, al hoće uskoro, a nekima neće uopće (vjerojatno meni). Cijeli taj postupak ne bi bio toliko mučan da bar jednom negdje netko napiše čitko i jasno što sve trebaš predat, kada, kome i kad možeš očekivati rezultate. U tom pogledu svaka čast ekipi iz županije koji su uspjeli u tome, recimo bolje od ostalih.. Budući da su ovi iz gradskog poglavarstva došli do genijalnog zaključka kako bi mogli dodjeljivat stipendije po rangu uspjeha, a nisu prvo provjerili koliko je to ostvarivo u praksi, natječaj je bio poništen, i objavljen ponovo nešto izmjenjen pa su nas redom nazivali kako im moramo donijeti prijepis ocjena samo za drugu, a ne i prvu godinu i to u roku odmah. Mene naravno nisu mogli dobiti na telefon fiksni jer me nema nikad kod kuće, a na mobitel me stalno netko zove, mislim ipak sam ja poslovna žena, pa eto tu informaciju sam dobila od ostalih i zaključila kako se to odnosi i na mene. I tako se Ajvi i ja zaputile s papirima i indeksima do referade, osjećajući miris pizze na hodniku i naslućujući neko zlo prije ulaska, ko svaki put! Otvorili smo vrata i imali šta vidjet : dotična teta i još par ljudi koji rade tamo s njom žderu ogromnu pizzu, časte se kolačima i tortom!I onda još slušamo kako joj je naporno radit, a nama kao nije naporno kad na zdravstvenoj profesorica svako malo spomene autora koji se preziva kao teta referentica, samo me štrecne nešto od same pomisli! Pokušali smo se nekome prikazat, nakašljat, pozdravit, pitat može li to biti gotovo uskoro jer nam treba odmah, ali nitko nas nije doživio. Britni je bila prije nas i njoj su "ljubazno" odvratili da to ne može biti danas gotovo. Tada nam je u pomoć priskočila uvijek spremna za akciju El Presidente i nazvala Metzingicu da joj kaže za to, pa je ona zvala referadu, pa je Presidentica odnijela tamo popis kome sve treba, dok je nas par čekalo cijelo vrijeme u nedoumici. Nakon još jednog pokušaja i dalje nismo znali ništa jer baš kad je htjela pitati hoće li to onda moći sad biti gotovo, u referadu je ušla neka baba kojoj je umrla mama pa kad im je to objavila veselo društvance se rastužilo, a rođendanska veselica se pretvorila u tužaljku... Svašta! Nakon jedne kave i par pljugi ipak smo dobile što smo trebale, ali smo također zaključile kako bez neke više sile (u ovom slučaju Metzingice) to ne bi bilo moguće. Da privedem priču kraju, dobro zapamtite današnji datum jer ako vam dogodine bude nešto trebalo iz referade na ovaj dan, nemojte se trudit, ni trošit živce jer referada na taj dan neće raditi bez obzira na radno vrijeme predviđeno za studente. A ako vam se ipak dogodi da zađete tamo, možete očekivati osim uobičajene jezikove juhe  koju poslužuju svakodnevno i komad torte ili pizze u facu! Dobar tek! Pičič*C P.S. Nemam pojma što se dogodilo s ovim novim dizajnom, samo sam objavila ovaj post i nestao je, ispario! |
29.10.2006., nedjelja
Novi look =)!
Evo, ljudi...samo da vam javim kako je novi look naše nam Šrinkoline još u izradi..tako da imate razumjevanja za trenutni kaos... Nažalost, neke stvari je teško promijeniti..tako da ipak malo potrajati..Zasad nam je suđeno ultra-šareno izdanje.. Velika pusa onli jors Ne budite žedni..;) |
22.10.2006., nedjelja
Velika koncentracija psihologa u gradu na Dravi
|
Surfam ja danas po netu i naletim na jednu vrlo zanimljivu informaciju: kod nas u Osijeku će se održati znanstveno-stručni skup pod nazivom „PSIHOLOGIJA NASILJA I ZLOSTAVLJANJA“ (30. 11.- 01. 12. 2006.). Organizatori su, naravno Katedra za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, i Društvo psihologa Osijek. Evo malo detalja o samom skupu: Moderatori otvaranja će biti dr. sc. Anđelka Metzing i Darija Salopek-Žiha, prof.Nakon svečanog otvorenja očekuje se plenarno predavanje dr. sc. Gordane Buljan-Flander, te promocija knjiga prof. dr. Vladimira Kolesarića „Analiza varijance“ i doc.dr. Mirka Drenovca „Anatomija i fiziologija živčanog sustava“, u nakladi Filozofskog fakulteta u Osijeku. Tijekom skupa očekuju se izlaganja brojnih pozvanih stručnjaka i znanstvenika iz Slavonije i Baranje, kao i iz ostatka Hrvatske. Stručnjaci će biti iz različitih područja, kako bi se što bolje obradila tematika nasilja i zlostavljanja. Očekuje se gostovanje dr. sc. Marine Ajduković, dr. sc. Lidija Arambašić, dr. sc. Gordane Buljan-Flander, dr. sc. Gordane Keresteš, dr.sc. Slavka Kljaića, dr. sc. Irme Kovčo Vukadin, dr. sc. Renata Matića, mr. sc. Maje Šupljika-Gabelica, dr. sc. Slobodana Uzelca, mr. sc. Joška Vukosava, te aktivno sudjelovanje psihologa koji se u svom radu susreću sa žrtvama ili počiniteljima nasilja, djelatnika skloništa za žrtve nasilja, policije, centra za socijalnu skrb, ustanova socijalne skrbi, sudaca za maloljetnike i sudaca obiteljskog suda, državnih odvjetnika, kao i pedagoga, nastavnika i profesora osnovnih i srednjih škola, liječnika obiteljske medicine, te predstavnika udruga posvećenih ovoj problematici. Detaljnije i opširnije podatke imate na stranici našeg faksa! Zvuči zanimljivo, samo me zanima da li ćemo i mi smijeti sudjelovati ili će nas samo iskoristiti za poslove dočekivanja, ulizivanja, posluživanja i inih stvari?!? Pozdrav svima!  BACH |
18.10.2006., srijeda
(NE)IZBORNI
|
Aha evo i El Presidente da se javi ... Mozda moj post nece biti ogorcen kao sto bi bio neciji tko nije upao tamo gdje je zelio ali bit ce dovoljno ... Danas otkada sam poslala scan sa izbornima, telefon bjesomučno zvoni i zvoni masa ljudi na rubu plača i sa informacijama kako je Kendrum iili kako god mu ime bilo strasan, kak ljudi padaju godine i ona to nemoze ne zeli ... Ok mozda doticna nije bas najobjektivnija i inace panicari previse al svejedno se zapitah .. No da nastavim ...Sada sam i sa Metzing pricala ... Đapa sve žalbe rektoratu, senatu ona ne odustaje od ovoga kako je .... Znam da ovo nije uopce u redu i onaj tko je uspio je uspio, a onaj tko nije je sheban ... Post je kratak ... Al zato znam da komentari ne budu ... |
17.10.2006., utorak
što su to EMOCIJE?!?
|
Prošli tjedan imali smo predavanja i upoznali smo novog profesora - KnezOOOvića (naglaaasak je malo drugačiji!, s tim da sam čula da se do prije par godina prezivao najnormalnije Knezović, ali je u našoj metropoli u modu ušla promjena naglaska u prezimenu kako bi samo prezime zvučalo više hrvatski). Mogla sam si misliti da će čovjek imati bradu, to je nekako postao glavni modni detalj psihologa (iliti intelektualaca kako se još psihološka elita voli nazivati) - ima ju je Drenovac, Takšić, Freud, Pavlov, Binet, Ebbinghaus, S.G. Hall, Wundt,...i da više ne nabrajam (mislim da sam dokazala šta sam htjela reći). Predavanja su bilo po mome mišljenju zanimljiva, ali čovjek stvarno nema pojma o vremenu (njegovih 5 minuta je u stvarnom svijetu pola sata). Danas smo imali vježbe koje su u svakom slučaju bile "drugačije" (što bi o mojoj srednjoj školi nazvali moderna nastava). Cijele vježbe su mi prošle na način kao da svi slijedimo na kavi (osim što nije bilo kave) i opušteno raspravljamo o nekoj temi. Iznenadilo me kada je draga asistentica izvadila drvene bojice i rekla da nacrtamo neku EMOCIJU. Tada smo shvatili da nas je većina likovno nepismena (većina nas nije ništa crtala od osnovne škole kada smo imali likovni, a neki ni onda). Evo jedne vizije o emociji:  Međutim vrhunac svega je bilo kada se Valerija pretvorila u malog zelenog vanzemaljca i počela nas "proučavati". Koja je svrha vanzemaljca, nemam pojma?!?(ako je netko skontao neka mi javi!) Uglavnom ovaj post pišem da vidim kako ste vi doživjeli današnje vježbe i novi način rada. Meni je osobno sve bilo šašavo i više zezancija, nego nekakvo prikupljanje informacija i učenje (i kako je asistentica rekla glavno pripremanje za ispit). Nadam se da je to samo zato što su to prve vježbe i još se Valerija nije uhodala, jer ako se tako nastavi mislim da nećemo imati previše koristi. Nemojte me krivo stvatiti, sviđa mi se ovaj koncept rada u kojemu smo svi aktivni i u međusobnoj interakciji, ali to nema smisla ako asistent nema kontrolu nad razgovorom i ne usmjerava nas u pravom smjeru (bez toga sve je to kao da Mara i Kata pričaju na tržnici), zar ne? Eto nešto malo od mene, da prijeđem sa riječi na dijela i napišem koji post da siroti Stud nije u manjini Pozdrav ljudi! BACH |
16.10.2006., ponedjeljak
Dal' je sve bilo samo fol?
|
Ako ovako krenem(o) s blogom, ovo bi mogao biti MOJ i SAMO MOJ blog. Nije da sam sebičan i da ću ga uzet... Nisam takav... problem je u tome što ja jedini pišem u zadnje vrijeme? A jednom davno davno, upozorio sam da se gasi. Onda sam, kao, malo živnuo stvar s blogom i zaživio koji mjesec. Nema veze, ako me sad netko pita jel imam svoj blog, znate što ću reći? Reći ću da imam SVOJ blog! A koji link ću mu dati? Ovaj, od Srinkoline! Pa vi onda živite u zabludi da imate neki svoj blog! A ha!! Ma ne... Neću ipak, samo se kao, malo šalim i malo prijetim. Pozdravljam one najvjernije koji ostavljaju komentare: Bach, Marica, Snoopy,... Usput, osvrnut ću se na faks. Eto, počela su nam predavanja. Ustvari, ovaj tjedan će počet baš zapravo – to je ono kad imamo svaki dan po jedno predavanje. Ne znam da li se i koliko se toga promjenilo u nama i među nama, ali nadam se da se ništa nije promijenilo na strašno... jer, ljudi (bi se trebali) se mijenjaju. Možda smo svi postali ozbiljniji?! Ha! Ova mi je dobra, jel? Vidim da nas opet pati manjak informacija od nama dragih nadređenih. Trebali bi oni uvest neku telefonsku liniju za informacije. Hot-line varijanta... Ali nešto kao da ništ od toga, čini mi se. Toliko toga od mene (na MOM blogu)! Javim vam se nakon prvih par predavanja! P.S. Ma šalim se, svi komentari, a bome i postovi su, dakako, dobrodošli! I neću vas prisiljavat, prijetit vam i budit vas kasno u noć da nešto napišete! Neću vas ni zvat sa javnih govornica i ucjenjivat da nešto napišete na blog! Ali neću ni klećat, molit, žicat... by Stud |
08.10.2006., nedjelja
kadar 1, scena 1, 3. put!!
|
Ej, vi neki!! Pa gdje ste vi do sad? Ili, gdje smo svi do sad (uključujući i mene). Evo, bliži se opet i ovo nanovo – faks i ine (ne)prilike. Jedino što nemamo predavanja sad odma, nego neki dolaze po potvrde, neki na ispit... Ali dobro, doći će i predavanja! Ne znam dal mi nedostaju ili mi se već neda ići na njih... Ali mislim da mi ipak malo nedostaju - jedva čekam da opet vidim svu ekipu... Ne znam kako je vama prošlo cijelo ljeto i ovaj produžetak, ali meni se konkretno nije događalo ništa značajno i ništa posebno. Čak mi je bilo i malko dosadno i dani su mi prolazili vrlo polako, jednaki jedan drugom... Ali, nisam tu da pišem o sebi! Dakle, samo sam vam svima htio uručiti pozdrave i sreću (nekima na još nekim ispitima, a nekima na početku novih obaveza). Nadam se da ćemo se malo družiti sad na početku, kad još nije ništa "gusto"... I kad je vrijeme relativno povoljno... E da, i pošto nitko još nije, ja ću: službeno otvaram početak nove nam godine (školske) i novih zafrkancija vezanih uz faks i novih postova na ovom našem psihološkom blogu! Neka nam je svima uspješna, ova treća... by Stud |
13.09.2006., srijeda
Ako nekog zanima...
Kao što već znate danas je bio usmeni iz razvojne, pa sam odlučila informirati sve one koji nisu bili što im je očekivati slijedeći puta. Dakle ovako, na pismenom su bila pitanja ko i prošle godine i za to STVARNO nije trebalo naučiti ništa više. Ali profesorica ima malo čudne kriterije, mora vam biti gotovo sve točno za 5, često dijeli polovične bodove za nešto što mislite da ste dobro napisali, pa zato dobro obratite pažnju na detalje i napišite ih sve.(npr. kod kazne je inzistirala na spominjanju posljedica) Također kod nekih pitanja je očekivala malo opširnije odgovore nego što je većina mislila (rekapitulacija). Međutim sam taj pismeni nije bio neki big deal, da se to lijepo, bez puno vremena i truda naučit za dobru ocjenu pa vam preporučam da napravite upravo to. Danas na usmenom očekivali smo da će situacija biti kao i na prošlim rokovima, da ćemo moći prihvatit ocjenu koju smo dobili, za višu odgovarat ono što nismo znali, a za dvije više odgovarat sve. E, pa nije bilo tako, već je profesorica nekima upisala ocjenu ako su bili zadovoljni, neke je pitala za ocjenu više i ono što nisu znali u testu ili su dobili polovičan bod i sve ostalo, a neke nije ni pitala žele li odgovarat već su morali. Tako da nas je većina na kraju odgovarala. Ja sam dobila tricu iz pismenog, ali na usmenom sam znala samo ona pitanja iz testa, kad me pitala dalje nisam imala pojma (bože, sramote!), što je bila posljedica mog velikog neznanja, ali i pitanja koja su se ticala nečeg što bi vjerojatno znala jedino da sam baš naučila sve od a do ž (kritike Chomskog). Međutim prof. je totalno ok što se tiče tih ocjena, rekla je da zna da nam trebaju za prosjek itd. pa mi je dala priliku da odgovaram za veću ocjenu na slijedećem roku, ali s tim da mi trica ostaje u svakom slučaju... Dakle, naučite što bolje za pismeni da se ne zajebavate na usmenom, a ak već niste naučili dobro za pismeni pa očekujete neku ocjenu koja vas ne zadovoljava iskoristite onih par dana prije usmenog za detaljno utvrđivanje gradiva. Eto, to je to...pozdrav svima!  Pičić*C |
05.09.2006., utorak
Teta daš mi kolač?
|
DENSER |
02.08.2006., srijeda
Ljetovanje koje neće biti zaboravljeno
Hey ljudi moji, evo ja se vratila sa mora. Provela sam 2 divna tjedna na Krku (točnije u Malinskoj) sa svojim dragim. Bilo nam je super - vrijeme nas je služilo, more je bilo toplo kao u kadi, još nije bila tolika gužva što nama odgovara,... Na putu do mora svratili smo u NP Risnjak, gdje smo prošli poučnu stazu (preporučam svim zaljubljenicima u prirodu i šetnje) i jeli palačinke s borovnicama Za one koji ne znaju ja ljetujem na Krku već skoro 10 godina, jer moj stric tamo ima veliki apartman koji nam je uvijek na raspolaganju cijeli 7.mjesec, tako da nam ljetovanje ne bude skupo (samo klopa i prijevoz). Zanimljivo je otići tako na more i živjeti samostalno sa svojim dečkom, na taj način bolje upoznaš osobu. Npr. da li spusti dasku nakon što je bio na WC-u, kako kuha, da li će žrvovati gledanje najdraže serije kako bi njegova voljena mogla pogledati svoju najdražu seriju,...itd. Nama je ovo već drugo zajedničko ljetovanje tako da smo već znali neke stvari i mogu vam se pohvaliti da nam dobro ide zajedno (jedine nesuglasice nastaju u kuhinji za vrijeme pravljenja ručka, jer smo oboje tvrdoglavi i mislimo da neke stvari najbolje znamo). Jedne noći mi se dogodila jedna zanimljiva stvar - sanjala sam nešto smiješno, nesjećam se točno šta, tako da sam se počela smijati u snu i taj smijeh je postajao sve jači, te sam se na kraju probudila, jer sam doslovno pucala od smijeha Ne mogu vam objasnit taj osjećaj, ali u svakom slučaju je zanimljiv (jel se to dogodilo nekome od vas?!?). Do sada mi se dogodilo da se smijem i plačem u snu, ali nisam se nikada probudila zbog toga. Ludnica! Divan doživljaj koji ću uvijek pamtiti će biti veliki valovi na kojima smo se kupali jedno popodne. Kada su svi ljudi počeli bježati sa plaže jer je izgledalo da će početi padati kiša, nas dvoje smo uskočili u vodu i kupali se više od 2 sata na ogromnima valovima. U jednom trenutku sam bila u plićaku do struka i prilazio mi je jedan val, mislila sam skočiti na njega, ali me on preklopio (trebali ste doživit tu silu vode, riječima se ne da opisati). O ostalim stvarima na moru neću pričati, jer vjerujem da vas ne zanimaju sladunjave ljubavne stvari  (u biti nikoga to ne zanima, ako se to ne događa njemu). No onaj dio ljetovanja koji će mi uvijek ostati u sjećanju je POVRATAK! Nakon što smo se spakirali (ja sam jedva strpala sve stvari u svoj kofer), morali smo pješačiti pola sata do autobusne stanice. Na samom početku tog puta meni se počeo raspadati kofer - prvo je puklo ono sranje za koje vučete kofer, pa je pukla jedna ručka, a druga je visila na nekom šarafu tako da smo za tu ručku iskrivljeni naizmjenično vucarali kofer, na kraju su otpali i točkovi, a i tkanina se po šavovima počela raspadati (samo sam gledala kada će mi sve stvari poispadati van na cestu). U međuvremenu se nad nas nadvio neki gadni oblak i počela je malkice padati kiša, ali nam se na kraju smilovala i odgodila prolom oblaka za nešto kasnije (to bi bila ironija da je pala kiša jer u 2 tjedna bio je samo jedan pljusak u trajanju od 5 minuta, a u tom trenutku je izgledalo kao da će se nebo otvoriti). Kad smo se trebali ukrcati u bus jedva smo našli mjesta. Tada sam se našalila (citiram samu sebe): "Ajd valjda ne može biti gore od ovoga". Ah da sam samo znala što me čeka! Bus nas je odvezao do Rijeke gdje smo sjeli na vlak. Putovali smo po noći. Oko 5 sati smo stigli u Zagreb gdje smo stajali 2 sata, jer je kasnio vlak iz Splita čiji vagoni se spajaju s nama. Znači to je bilo doba pred jutro, zora, kada je ljudima najteže ostati budan  . Tako da smo na pola sata i ja i moj dečko zaspali, što je bilo dovoljno da nas pokradu točnije da MENE pokradu. Ne znam na koju foru su nam ušli u kupe a da ih nismo čuli (neki tihi gadovi  ), ali uspjeli su i našli su moju torbicu (to je ona što ide oko struka, u puku poznata kao pederuša) koja je bila sakrivena ispod mog ogromnog raspadnutog kofera. U njoj mi je bio novčanik sa novcima i svim dokumentima (osobna, zdravstvena, kartice, x-ica,..), mobitel (tako da mi onaj broj više ne vrijedi), moj voljeni i-pod, naočale,.... Kad smo skontali šta se dogodilo bilo je prekasno. Prešla sam cijeli vlak, zavrila u svaki kupe i sve ljude ispitala da li nešt znaju, a kondukter mi je rekao da HŽ nema ništa s tim te da trebam to prijaviti policiji. Čim sam došla u Osijek otišla sam na policiju i prijavila što se dogodilo (bilo trenutaka kada je čika policajac rekao da je moj dečko osumnjičen i ispitivao me kakva nam je veza - e stvarno svašta" ). Eto to je to, povratak kući iz pakla! Jedno divno ljetovanje je zasijenio jedan ružni događaj  (ako putujete vlakom pazite na svoje stvari da ne završite kao ja!!!!) U svakom slučaju kao što naslov posta kaže ovo ljetovanje neće biti zaboravljeno nažalost više zbog loših stvari nego zbog lijepih. Eto ljudi ovo su moji memoari ovog ljeta, ako kraj nekog prozujim u gradu nemojte mi zamijeriti jer sam trenutačno čorava koka, jer su mi ukrali moje očale  Pozdrav svima! Nadam se da se vama slične stvari neće dogoditi BACH |